English
AAA
Mogućnost pristupa RSS   Mapa weba Korisni linkovi
 

Završni tekstovi nacrta prijedloga zakona iz područja znanosti i visokog obrazovanja upućeni u proceduru nadležnim tijelima

19. travnja 2011.

Zagreb, 19. 04. 2011. - U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa je održan zajednički sastanak svih triju prosudbenih  povjerenstava za izradu zakona o znanosti, zakona o sveučilištu i zakona o visokom obrazovanju. Tom je prigodom članovima prosudbenih povjerenstava, Ministarstvo predstavilo izmijenjene nacrte prijedloga zakona koji uključuju i izmjene dogovorene na prosudbenim povjerenstvima, a tekstovi su danas upućeni nadležnim tijelima u proceduru.

Naime, nakon višemjesečne rasprave unutar prosudbenih povjerenstava, u velikom dijelu postignuta je suglasnost oko zaključaka, te su spomenuti zaključci implementirani u nacrte prijedloga zakona.

Tekstovi zakona se nalaze na stranicama Ministarstva. Budući da MZOŠ predlaže donošenje zakona kroz dva čitanja, molimo sve zainteresirane javnosti da alternativne prijedloge koje se odnose na nacrte prijedloga zakona, i dalje dostavljaju na adresu javnarasprava@mzos.hr.

Važno je istaknuti da se nacrtima prijedloga zakona jamči depolitizacija akademske i znanstvene zajednice te se sprječava bilo kakva komercijalizacija visokog obrazovanja kao djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.

Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona o visokom obrazovanju

Donošenjem ovoga Zakona stvorit će se okvir za osiguranje usklađenosti hrvatskoga sustava visokoga obrazovanja s potrebama tržišta rada i hrvatskoga društva u cjelini, u sljedećem desetljeću.

Uz zadržavanje stečene razine autonomije visokih učilišta, te njezinog dodatnog unapređenja u pojedinim segmentima (izbor i zapošljavanje nastavnika, samostalnost u upravljanju financijskim sredstvima i slično), uvest će se mehanizmi kojima se osigurava ravnopravan pristup visokome obrazovanju, mehanizmi osiguravanja kvalitete i mehanizmi za praćenje promjena u sustavu visokoga obrazovanja.

Istovremeno, definirat će se okvir za lakše ostvarivanje funkcije cjeloživotnoga učenja na visokoobrazovnim institucijama. Naposljetku, omogućit će se rješavanje mnogih otvorenih pitanja iz postojećega zakonskog okvira, te istodobno osigurati usporedivost i usklađenost hrvatskoga i europskog prostora visokoga obrazovanja.

Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona o sveučilištu

Nacrt prijedloga Zakona o sveučilištima uredit će dvije ključne cjeline hrvatskoga sveučilišnog sustava: strukturu i upravljanje svim sveučilištima, te sustav financiranja javnih sveučilišta, kako bi omogućio da hrvatska sveučilišta postanu kompetitivnija u europskom kontekstu, posebice u razdoblju koje prethodi, odnosno posebice u odnosu na okružje u kojem će hrvatska sveučilišta djelovati nakon ulaska Republike Hrvatske u EU.

Pritom valja istaknuti da su programski ugovori, kao suvremen model financiranja rada sveučilišta, efikasno sredstvo i najizravniji mehanizam za ostvarenje gore navedenih ciljeva. Nacrtom prijedloga Zakona o sveučilištima predviđa se uvođenje trogodišnjih programskih ugovora, čiji se prijedlog utvrđuje u pregovaračkom postupku između svakog pojedinog javnog sveučilišta i države zastupljene putem ministarstva. Osnova za navedene pregovore je prijedlog kojeg izrađuje sveučilište, točnije rektor, uz potvrdu sveučilišnog vijeća. Razlog potvrde od strane sveučilišnog vijeća je taj što se na samoj instituciji o tekstu nacrta imaju mogućnost izraziti članovi sveučilišnog vijeća, samim time i vanjski članovi koji u ovom slučaju djeluju kao korektiv rektoru da, primjerice, prilikom definiranja strateških ciljeva u programskom ugovoru ne odstupi od plana, odnosno strategije sveučilišta. Država programskim ugovorima na taj način može preuzeti financiranje onih obveza koje su usklađene sa strateškim ciljevima samoga sveučilišta i koje su predviđene zakonom.

No, uvođenje programskih ugovora nije moguće ostvariti bez dubinskih zahvata u upravljačke strukture i općenito strukturu sveučilišta – ovo je, uostalom naglasio i OECD 2008. godine i Svjetska banka 2009. godine. Naime, za uspjeh sustava programskih ugovora najvažnije je jamstvo njihove provedbe, a upravo je to nemoguće jamčiti bez jakih upravljačkih tijela na razini sveučilišta, odnosno bez jakog rektora koji ima mandat pregovarati o programskom ugovoru, potpisati ga i skrbiti za njegovu dosljednu provedbu. Iz toga razloga postoji potreba u zakonodavstvu o visokom obrazovanju urediti način na koji će se smanjiti fragmentiranost velikih hrvatskih sveučilišta, te ustrojiti efikasni mehanizmi provedbe financiranja putem cjelovitoga iznosa. Nacrt prijedloga Zakona o sveučilištima rješava upravo ta pitanja i pritom slijedi načela sveučilišne autonomije i sve odluke o načinu, naravi i tijeku promjena u ustrojstvu i djelovanju sveučilišta stavlja u područje samostalnoga odlučivanja članova akademske zajednice.

Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona o znanstvenoj djelatnosti

Usvajanjem novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Republika Hrvatska će napraviti presudan korak prema usklađivanju sustava znanosti s dobrom praksom na razini Europske Unije, te modernizaciji sustava s krajnjim ciljem podizanja razine konkurentnosti na međunarodnoj razini i još brže integracije hrvatskog znanstvenog sustava u Europski istraživački prostor.

Cilj je takvog sustava povećati autonomiju i odgovornost javnih sveučilišta i javnih znanstvenih instituta za postizanje ciljeva predviđenih vlastitim strategijama, koje u dijalogu državne uprave i akademske zajednice moraju biti usklađene s nacionalnom Strategijom razvoja znanosti i tehnologije Republike Hrvatske.

Početkom rada novog Nacionalnog vijeća za znanost i tehnologiju, čije su strateške zadaće jasno određene Zakonom, Vlada Republike Hrvatske će donijeti Strategiju razvoja znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, te kratkoročne i dugoročne prioritete u sustavu javnog financiranja znanstvenih istraživanja. Donositelji javnih politika u području znanosti, uz pomoć akademske zajednice, donijet će na taj način jasne ciljeve znanstvenih istraživanja za društvo i gospodarski rast, odrediti vremenske okvire za pojedine prioritete koji će se periodično revidirati i provoditi kroz sve vrste javnog financiranja: institucionalno i kompetitivno. Prijelaz s velikog broja široko definiranih (slobodnih) istraživanja na strateška istraživanja (temeljna i primijenjena), uz poticanje suradnje s gospodarstvom i visokoobrazovnim institucijama, u interesu je razvoja društva i odgovornost je znanstvene zajednice prema javnim sredstvima. Istraživanja (posebice primijenjena) financirana iz javnih sredstava na taj će način povećavati svoju inovativnost i kvalitetu, a njihova razvojna komponenta privući će više ulaganja privatnog sektora u znanstvenu djelatnost.

Javni znanstveni instituti i javna sveučilišta će autonomno upravljati kriterijima napredovanja u karijeri znanstvenika, te posljedično i ljudskim resursima, kroz ustrojavanje strukture i hijerarhije radnih mjesta kao uvjeta organiziranja ljudskih kapaciteta za jasno usmjerena istraživanja i provedbu složenijih znanstvenih projekata. Ustanove s višim kriterijima i boljim upravljanjem ljudskim resursima lakše će ostvarivati ciljeve iz usvojenih strategija i kvalitetnije provoditi programske ugovore, te će u konačnici ostvariti bolje rezultate u sustavu vanjskog vrednovanja, doseći višu kategoriju znanstvene izvrsnosti, te ostvariti veće institucionalno financiranje. Posljedično, takve će institucije privući veći broj kompetitivnih znanstvenih projekata. Na ovaj se način potiče transparentnost i otvorenost sustava, kroz odgovornost za rezultate određene programskim ugovorima.

Primjenom Zakona dogodit će se sljedeće promjene: dokinut će se sustav znanstvenih matičnih odbora i znanstvenih zvanja, te će se uvesti autonomni, institucionalni sustav izbora na znanstvena radna mjesta. Na taj će se način povećati autonomija i odgovornost sveučilišta i instituta za uspostavu i nadziranje kriterija za napredovanje u karijeri, sukladno europskoj dobroj praksi; potaknuti mobilnost znanstvenika uz vanjski sustav vrednovanja kvalitete i učinkovitosti i potaknuti stvaranje kompetitivnog ustroja radnih mjesta kroz konkurenciju za viša mjesta, što posljedično vodi kvalitetnijoj organizaciji i okrupnjavanju istraživačkih potencijala.

Novi sustav zapošljavanja znanstvenih novaka i suradnika postdoktoranada smjera povećati učinkovitost sustava osposobljavanja i usavršavanja mladih znanstvenika, uspostaviti jasniju strukturu odgovornosti ustanova i mentora za uspješnost znanstvenih novaka, te je orijentiran na kristalizaciju vrhunskih kadrova kao dugoročnog doprinosa ljudskim potencijalima u sustavu znanosti. Skraćivanje vremena stjecanja doktorata sa 6 na 5 godina potaknut će brže pomlađivanje sustava kroz osposobljavanje mladih istraživača za izazovnije zadatke u sustavu znanosti i gospodarstvu u kraćem roku, što će se pozitivno reflektirati na profil stručnjaka u javnom i u privatnom sektoru. Konkurentno zapošljavanje na radna mjesta suradnika postdoktoranada osigurat će zadržavanje isključivo vrhunskih mladih znanstvenika unutar sustava, dok će odredbom o obveznom jednogodišnjem usavršavanju postdoktoranada suradnika zaposlenih na istoj ustanovi na kojoj su prethodno stekli doktorat izvan matične ustanove potaknuti mobilnost, suradnja, interdisciplinarnost i učinkovitiji transfer znanja, te kristalizacija najboljih kadrova za daljnje napredovanje u znanstvenom sustavu.

Nova struktura upravljanja javnim znanstvenim institutima, koja stavlja dodatan naglasak na odgovornost za financijsko poslovanje instituta i raspolaganje sredstvima Državnog proračuna Republike Hrvatske, potaknut će uspostavu kontinuiranog procesa kratkoročnog, srednjoročnog i dugoročnog strateškog planiranja, kroz izradu strategije razvoja znanstvene pravne osobe, te orijentaciju znanstvenih istraživanja prema društvenim prioritetima i  boljem povezivanju s gospodarstvom. Uvođenjem programskih ugovora kao oblika suradnje između ministarstva nadležnog za znanost i javnih znanstvenih instituta osnažit će se uloga ravnatelja na ustanovama kroz osiguranje veće autonomije upravi ustanove u vođenju financijske i kadrovske politike. S obzirom da koncept programskog ugovora zahtjeva strateško planiranje financijskih potreba, potrebnog znanstvenog potencijala u vidu novih radnih mjesta na ustanovi i plansko definiranje znanstvenog usmjerenja instituta koje mora biti usporedivo s nizom unaprijed detaljno razrađenih mjerila (benchmarks) namijenjenih provjeri rezultata i kvalitete rada na ustanovi – koji će u služiti kao osnova za određivanje dalje financijske podrške osigurane iz Državnog proračuna Republike Hrvatske - očekuje se kako će ovakvo uređenje imati pozitivan odjek na razinu kvalitete sustava u cjelini, s obzirom da će kvalitetniji projekti i ostvarenje zadanih ciljeva rezultirati posljedično većom financijskom podrškom. Dodatni elementi uzeti u obzir pri sastavljanju programskih ugovora uključuju i nužnost korelacije kadrovskog potencijala, znanstvene produkcije instituta i sveučilišta; osiguranje transparentnosti upravljanja projektima na razini institucija, povećanje opsega, kvalitete i prepoznatljivosti znanstvene produktivnosti i potrebu intenzifikacije transfera znanja na obrazovni, gospodarski i javni prostor.

Sustav znanosti u Republici Hrvatskoj, ustrojen pretežno kroz javne znanstvene institute i javna sveučilišta kao centre znanstvenih i obrazovnih procesa, intenzivnije će se uključiti u razvoj zemlje, odnosno uspostaviti jače partnerske odnose između znanstveno-istraživačkih ustanova i sustava javne uprave te privatnog sektora, prepoznajući kako temeljna djelatnost javnih instituta treba biti javna služba u interesu svih građana Republike Hrvatske.

Dokumenti